Arhitektonski fakultet u Beogradu i Kiparh uvode novi model obrazovanja arhitekata
Od detinjstva do fakulteta: Saradnja preduniverzitetskog i univerzitetskog obrazovanja prvi put sistemski povezana u oblasti arhitekture u Srbiji.
U četvrtak, 22. januara 2026. godine, na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, dekan, prof. arh. Vladimir Lojanica i Mihailo i Sara Parezanović, osnivači Kiparh škole arhitekture, potpisali su protokol o saradnji između ove dve obrazovne ustanove.
Ovim činom formalizovana je dugoročna partnerska inicijativa usmerena na razvoj i unapređenje arhitektonskog obrazovanja u Srbiji, a ova saradnja predstavljena je kao jedinstven model u međunarodnoj praksi, jer po prvi put sistemski povezuje preduniverzitetsko i univerzitetsko obrazovanje iz oblasti arhitekture.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Kontinuitet u obrazovanju budućih arhitekata
Kako navode iz Arhitekontskog centra Kiparh, spajanjem iskustva rada sa decom i mladima u Kiparh školi, sa akademskim znanjem i istraživačkim potencijalom Arhitektonskog fakulteta, stvara se kontinuitet u obrazovanju budućih arhitekata – od najranijeg uzrasta do profesionalnog nivoa.
„Značaj ove inicijative prevazilazi okvir same struke. Kroz zajedničke programe, radionice, predavanja, istraživačke i mentorske aktivnosti, saradnja ima za cilj da podigne nivo svesti o značaju arhitekture i građene sredine, ne samo među budućim arhitektama, već i među budućim građanima različitih profila. Na taj način arhitektura se pozicionira kao važan deo opšte kulture i obrazovanja“ – kažu iz Kiparha.

Partnerstvo pruža novu platformu za razmenu znanja, iskustava i ideja između učenika, studenata i nastavnog kadra obe institucije.
U saopštenju se navodi i da inicijativa postavlja arhitekturu u širi obrazovni i društveni kontekst, stvarajući uslove da razumevanje prostora postane deo opšteg znanja, a ne isključivo stručne discipline.
„Partnerstvo pruža novu platformu za razmenu znanja, iskustava i ideja između učenika, studenata i nastavnog kadra obe institucije. Ono otvara prostor za inovativne obrazovne formate, interdisciplinarni pristup i stvaranje novih iskustava učenja, koji će doprineti kvalitetu arhitektonskog obrazovanja i razvoju kritičkog odnosa prema prostoru i njegovom oblikovanju“, dodaje se.
Na kraju, iz Kiparha zaključuju da je ovim protokolom postavljen temelj za novu praksu u arhitektonskom obrazovanju u Srbiji – praksu koja podstiče ranu prostornu pismenost, kritičko razmišljanje i odgovoran odnos prema građenoj sredini.

Kiparh je svetla tačka našeg arhitektonskog obrazovanja, za razliku od svih fakulteta. Samo napred
Заиста не разумем овакав поступак.
Шта ће нам професори архитектонског факултета, ако су овим чином прихватили чињеницу да нису способни пренети знање које може неки приватни факултет?
Нека сво до једног дају отказе и нека декан да отказ, а ректор, ако нема нека паметнија посла нека запосли људе који знају да раде.
На основу чега је неко одлучио да приватна фирма треба добијати подршку факултета?
Чист сукоб интереса.
Дакле, сви професори архитектонског факултета да дају отказе пошто су овим чином прихватили да су неспособни.
Далеко било да сарадње не треба бити са разним фирмама, али „saradnja ima za cilj da podigne nivo svesti o značaju arhitekture i građene sredine“? Шта ће нам професори који нису за ово сами способни, којима ово није циљ? Професор који понавља предавање као што би рецимо АИ поновио и са мање жара, воље и жеље од АИ-ја нам заиста није потребан!
Да додам, чист елитизам и сукоб интереса. Свака част кипарху, али ово ми личи на елитизам и подсећа на ухлебљење и изопштење остале деце из друштва.
Деца која завршавају кипарх уписиваће се (вероватно) по препоруци имаутоматизму, а она деца која не заврше кипарх неће имати велике шансе.
Добро је да имамо и друге универзитете, али вероватно и тамо ниеј боље стање.
Кипарх нека отвори свој факултет па нека се тамо упише ко их сматра одличним, подржавам. Верујем и да јесу бољи од професора са државног факултета.
Треба нам различит приступ, па да видимо ко боље ради. Уколико неко ради боље нада је да ће се професори државних факултета дозвати памети па покушати да сустигну те људе који раде боље од њих, а овакво признање лоши смо, не занима нас посао превише, примаћемо плате, али ипак нека дође неко други да ради наш посао некако оставља осећај труљења у мозгу.
Све се свело на кеш и комбинације.