Dr Igor Marić dobitnik Velike nagrade UAS za životno delo za 2025. godinu
Arhitekta, urbanista i teoretičar čiji opus obuhvata konkurse, beogradske interpolacije, hotel Hilton i projekte bioklimatske arhitekture.
Veće Velike nagrade arhitekture Udruženja arhitekata Srbije za životno delo obavestilo je javnost da je na sastanku Veća koji je održan 11. februara 2026. godine u Beogradu, Velika nagrada za životno delo za 2025. godinu pripala jednoglasno arhitekti dr Igoru Mariću iz Beograda.
Dugogodišnja karijera arhitekte Igora Marića obuhvata više polja arhitektonske prakse – učešće na konkursima od diplomiranja do danas; urbanističko planiranje centralnih i prigradskih zona gradova, turističkih i banjskih mesta; bioklimatska arhitektura.
Bogat opus ovog arhitekte najbolje se sagledava kroz prikaz realizovanih objekata različite namene koji se kreću od poslovnih i komercijalnih objekata, preko stambenih objekata interpoliranih u gradsko jezgro, do objekata Zoo-vrta u Beogradu.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Biografija
Dr Igor Marić rođen je u Beogradu 1950. godine gde završava Arhitektonski fakultet, redovne i doktorske studije i na kome je i odbranio doktorsku disertaciju. U toku karijere bio je rukovodilac niza urbanističkih planova i autor većeg broja izvedenih objekata. Pored praktičnog rada objavio je veliki broj teorijskih radova i pet knjiga od kojih se izdvaja „Regionalizacija u srpskoj modernoj arhitekturi“.
Pored profesionalne delatnosti aktivan je u strukovnim udruženjima arhitekata, urbanista i inženjera, piše za stručnu i dnevnu štampu. Počasni je predsednik Udruženja arhitekata Srbije i Predsednik Saveza inženjera i tehničara Srbije.
Dobitnik je nagrada na nizu urbanističko-arhitektonskih konkursa i strukovnih priznanja iz oblasti urbanizma i arhitekture, kao i Inženjerske komore Srbije za izuzetna dostignuća u struci. Redovni je član Akademije inženjerskih nauka Srbije.
Pored raznorodnih interesovanja u oblastima kojima se bavi, posebno se posvetio radu na izučavanju bioklimatske arhitekture i odnosa vernakularne i savremene arhitekture Srbije.

Savremenom tehnologijom i preciznom materijalizacijom ostvaren je u istom stvaralačkom činu i kontinuitet nasleđa i savremenost.
Među njegova najznačajnija arhitektonska ostvarenja svakako spada hotel „Hilton“ u Beogradu, koji je realizovan na osnovu prvonagrađenog konkursnog rada sa koautorom Božidarom Manićem, dok su se u toku razrade su se priključili i drugi koautori. Pored toga, realizacija je dobila priznanje „Aleksej Brkić“ za 2018. godinu od strane Udruženja arhitekata Srbije.
„Značaj ovog jedinstvenog objekta je u sublimaciji predložaka arhitekture zastupljene u ulici Kralja Milana i Kralja Milutina i svojevrsnom kritičkom regionalizmu oslonjenom na srpsku modernu arhitekturu koja preovladava u širem ambijentu tog dela grada. Savremenom tehnologijom i preciznom materijalizacijom ostvaren je u istom stvaralačkom činu i kontinuitet nasleđa i savremenost“, kaže se u prikazu i oceni najznačajnijih realizaciji dr Igora Marića.

Suptilna minijatura u Baroševcu
Za razliku od velikog formata prethodnog dela, objekat kapele za seosko groblje u Baroševcu kod Lazarevca, može se kvalifikovati kao suptilna minijatura izrazito svedene forme sačinjene od kolonade i lebdećeg krova.
„Efekat eteričnosti je postignut igrama senki u okviru pristupnog trema i duž kolonade kapele. Jedinstvenim elementima materije, svetlosti i simbolike ostvaren je utisak vanvremenosti, smiraja i apoteoze“, navodi se u prikazu koji potpisuje arhitekta prof. Milan Đurić.
Projekat je nagrađen priznanjem za realizovano delo na Beogradskom salonu arhitekture 2016. godine, a koautor je i ovog puta bio Božidar Manić.

Forma i materijalizacija su skladno komponovani tako da objekat kao konačni rezultat ima transponovanu „likovnost“ vekovnog narodnog neimarstva.
Dr Marić se bavio na razne načine odnosom narodne, vernakularne i moderne arhitekture. Svoj teoretski rad iz oblasti estetike arhitektonskog stvaralaštva je primenio na nekim od svojih
projekata i realizacija.
Objekat, Centar za ekologiju, edukaciju i crveni krst na jezeru Gazivode 2018. godine, uspela je studija transponovanja duha arhitekture podneblja (Moravske i Kosovske narodne arhitekture) i uklapanja u prirodni ambijent.
„Forma i materijalizacija su skladno komponovani tako da objekat kao konačni rezultat ima transponovanu ‘likovnost’ vekovnog narodnog neimarstva“, navodi prof. Đurić. Objekat je bio u nominaciji za nagradu Ranko Radović.

Beogradske interpolacije i rekonstrukcija Zoo-vrta
Među primerima intervencija u centralnom jezgru Beograda mogu se izdvojiti nekoliko interpolacija: poslovno-stambeni objekat u ulici Alekse Nenadovića 18, stambeno-poslovni objekat
u ulici Požarevačkoj 35 (2007. godina), stambeni objekat u ulici Miloša Savkovića 18. Koautor Božidar Manić.
Projekat koji je započet još 1986. godine i trajao desetak godina je rekonstrukcija Zoo-vrta u Beogradu, kojom je ostvarena urbanistička i arhitektonska celina na način da se nove strukture razlikuju ali da se formom i materijalizacijom uklapaju u ambijent koji diktira struktura Beogradske tvrđave.
Značajno je istaći i Marićeva dva nerealizovana projekta: „Centar za energiju i ekologiju u Budvi-Bečićima“ iz 1996. godine i projekat hotela „Ana“ u Kanjiži 1998. godine, koautor Mila Pucar.
„Na ovim projektima od kojih je prvi rađen u okviru studije koju je vodio akademik Aleksandar Despić primenjeni su u velikoj meri tehnološki postupci i nova saznanja u oblasti nisko energetske i bioklimatske arhitekture“, navodi se u biografiji dr Igora Marića koju možete preuzeti na ovom linku.
